Stručni ispit za lice za BZR: Kompletan vodič, iskustva i buduće promene zakona

Vidosav Radmanović 2026-02-21

Sve što treba da znate o polaganju stručnog ispita za lice za bezbednost i zdravlje na radu. Priprema, iskustva kandidata, analiza novog zakona, obavezna licenca i sistem bodovanja za obnovu.

Stručni ispit za lice za BZR: Kompletan vodič kroz pripremu, iskustva i buduće promene

Polaganje stručnog ispita za sticanje zvanja lica za bezbednost i zdravlje na radu predstavlja ključni korak za sve koji žele da se profesionalno bave ovom važnom oblastí. Ispit je obiman, zahteva temeljnu pripremu, a uspeh na njemu otvara vrata za obavljanje odgovornih poslova u svim privrednim granama. Ovaj članak će vas detailno provesti kroz celokupni proces - od prijave i pripreme, preko konkretnih iskustava kandidata, do najava važnih promena u zakonodavstvu koje će uticati na budućnost ove profesije.

Struktura i organizacija stručnog ispita

Stručni ispit za lice za BZR podeljen je na četiri jasno definisana dela, a polaganje se obično odvija tokom jednog vikenda. Organizaciju sprovodi nadležna Uprava, a proces je dobro ustaljen.

Prvi deo - Opšti deo obuhvata međunarodne i domaće pravne izvore. Ovde se ispituje poznavanje konvencija (poput Konvencije 161 o službama medicine rada), osnivačkih ugovora EU, Direktive 89/391, kao i domaćih zakona iz oblasti rada, zdravstvenog i penzijskog osiguranja. Tipična pitanja mogu biti: "Kako je regulisan BZR za naše državljane koji rade u EU?" ili "Koja su prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja?". Ispitivači u ovom delu su opušteni i spremni da pomognu ako kandidat pokaže osnovno znanje.

Drugi deo - Pismeni rad (Procena rizika) je praktični deo ispita. Kandidat dobija nasumično odabrano radno mesto (npr. zidar, elektromonter, viljuškarista, automehaničar, krojac) i u roku od dva sata mora da sastavi akt o proceni rizika. Ključno je prepoznati opasnosti i štetnosti, primeniti odabranu metodu (često se koristi Kinney metoda), utvrditi da li je radno mesto sa povećanim rizikom i predložiti preventivne mere. Na ispitu se ne sme koristiti literatura, osim službeno odštampane liste opasnosti i štetnosti koju kandidati ponekad dobiju. Mnogi ističu da je ovo najzahtevniji deo, gde se najčešće i pada.

Treći i četvrti deo - Usmeni ispit iz posebnog dela odvija se pred komisijom. Kandidat izvlači kombinacije pitanja iz oblasti procene rizika (npr. "Šta sadrži plan sprovođenja postupka procene rizika?", "Grupisanje opasnosti i štetnosti") i iz brojnih pravilnika (o buci, vibracijama, mašinama, gradilištima, azbestu, itd.). Posebnu pažnju treba obratiti na tačne brojčane vrednosti (granične i akcione vrednosti za buku, vibracije, osvetljenje). Članovi komisije, među kojima je često i načelnica Uprave, rigorozno ispituju, ali su korektni i spremni da usmere kandidata ako vide da ima osnovno znanje.

Iskustva sa polaganja: Šta kažu kandidati?

Na forumima i društvenim mrežama kandidati aktivno dele svoja iskustva, što je neprocenjiv izvor informacija za one koji tek treba da polažu.

Jedan kandidat koji je položio ispit ističe: "Sve ukupno kod sva četiri ispitivača proveo sam 6-7 minuta. Procenu sam radio 2 sata, a ostalo vreme proveo čekajući od 8:30 do 14h pod maskom i rukavicama. Stres je ogroman, ali ispitivači su više nego korektni."

Drugi dele konkretna pitanja koja su dobili: "Kod Marine sam izvukla: 1. Lica koja vrše procenu rizika, 2. Opasnosti koje se pojavljuju pri radu, i 3. Snimak organizacije rada. Kod drugog ispitivača: 1. Zdravstveni pregledi zaposlenih izloženih biološkim štetnostima, 2. Oznake na tablama."

Poseban izazov predstavlja pismeni deo. Kandidatkinja koja nije položila ispričava se: "Na pismenom me je oborila jer pored opasnosti i štetnosti nisam napisala mere, a dobila sam mesto koje ne spada sa povećanim rizikom, pa samim tim nisam ni pisala mere." Ovo ukazuje na važnost pažljivog čitanja uputstva i sveobuhvatnog pristupa, bez obzira na procenjeni nivo rizika.

Organizacija tokom pandemije je prilagođena: obavezne su maske i rukavice, formiraju se manje grupe sa vremenskim razmacima, a distanca se striktno poštuje.

Kako se pripremiti? Literatura i saveti

Obuka nije obavezna, ali mnogima pomaže da se sistematizuje ogromna količina gradiva. Međutim, ispit se može uspešno položiti i samostalnom pripremom. Osnovu čine službeni propisi koji se mogu preuzeti sa sajta nadležnog ministarstva. Najčešće korišćeni priručnici su oni izdavača kao što su Tehpro ili Međunarodni institut za primenjeno upravljanje znanjem, ali je bitno proveriti da li su ažurirani, jer se propisi često menjaju.

Kĺjučni dokument za pripremu je Pravilnik o programu, načinu i visini troškova polaganja stručnog ispita, jer u prilogu sadrži spisak svih potrebnih propisa i okvirna pitanja. Učenje "napamet" svih pravilnika nije realno - važno je razumeti suštinu svakog i usvojiti ključne pojmove, definicije i brojčane vrednosti.

Za deo procene rizika neophodno je vežbati. Treba naći gotove primere (uz ostrožnost zbog poverljivosti podataka) i samostalno vežbati pisanje za različita radna mesta, koristeći neku od prihvaćenih metoda. Mnogi savetuju da se ponese sopstvena lista opasnosti i štetnosti, iako je službena lista često dostupna na licu mesta.

Opšti utisak je da se, uz ozbiljnu pripremu koja traje najmanje 1-3 meseca redovnog učenja, ispit može položiti iz prvog pokušaja. Najveći izazov nije toliko u težini pitanja, koliko u obimu gradiva koje treba savladati.

Budućnost profesije: Novi zakon, licenca i obavezno usavršavanje

Oblast bezbednosti i zdravlja na radu u Srbiji stoji na pragu značajnih promena. Naime, u postupku usvajanja je novi Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu, koji donosi bitne novine i izaziva žustre debate među stručnjacima.

Najznačajnija promena tiče se uslova za obavljanje poslova. Prema nacrtu novog zakona, poslove savetnika ili saradnika u oblasti BZR (novi nazivi za lica za BZR) moći će da obavljaju isključivo lica sa visokim obrazovanjem - tačnije, sa stečenih minimum 240 ili 180 ESPB bodova iz oblasti tehničko-tehnoloških nauka. Ovo direktno pogada veliki broj sadašnjih stručnjaka, posebno one koji nemaju takav tip fakultetske diplome, a imaju dugogodišnje iskustvo i položen stručni ispit.

Ipak, predviđena je i tranzicija. Navodi se da će lica sa minimalno pet godina iskustva u oblasti BZR ići na posebno osposobljavanje kako bi zadržala pravo na rad. Ovo je za mnoge olakšanje, ali i izvor neizvesnosti dok se zakon konačno ne usvoji i reguliše.

Pored obrazovnih uslova, uvodi se i obavezna licenca koja će se izdavati na pet godina. Prvo izdavanje licence biće na osnovu položenog stručnog ispita, dok će za njeno obnavljanje biti neophodno prisustvovanje edukacijama i prikupljanje bodova kroz kontinuirano profesionalno usavršavanje. Naknada za licencu će iznositi oko 3.000 dinara. Ovaj sistem podseća na već postojeće u drugim profesijama i ima za cilj podizanje nivoa stručnosti i ažuriranja znanja.

Ove promene izazivaju podeljena mišljenja. Jedni smatraju da je krajnje vreme da se ova oblast podigne na viši nivo i da se striktno definiše ko može da procenjuje rizik u kompleksnim tehničkim oblastima kao što su građevinarstvo ili hemijska industrija. Drugi ističu da će mnogi iskusni i posvećeni stručnjaci ostati bez posla, te da je realna praksa često nepovezana sa formalnim obrazovanjem. Tema je naročito osetljiva s obzirom da se tokom pandemije COVID-19 pokazalo koliko je važan i zdravstveni aspekt zaštite na radu, koji nije isključivo u domenu tehničkih nauka.

Česta pitanja i nedoumice (FAQ)

1. Koliko se čeka na poziv za polaganje?
U normalnim okolnostima, oko 1.5 do 2 meseca od podnošenja prijave. Ako prijavite u septembru, očekujte polaganje u novembru/decembru.

2. Šta ako položim prvi deo, a padnem drugi?
Ako položite opšti deo i pismeni (procenu rizika), a padnete usmeni iz posebnog dela, sledeći put polažete i plaćate samo taj deo ispita (70% punog iznosa).

3. Da li je radno mesto "tkač na razboju" sa povećanim rizikom?
Teorijski, nakon procene verovatnoće i posledica, može se dobiti nizak rizik. Međutim, u praksi, zbog izloženosti ekstremnoj buci, mogućnosti povreda udova i dugotrajnog napora, zahteva ozbiljne mere zaštite. Ovaj primer dobro ilustruje jaz između formalne procene i stvarnih uslova rada.

4. Kako izgleda prijava?
Podnosi se obrazac 1A, uz dokaz o uplati takse (oko 12.500 dinara za ceo ispit) i overenu kopiju diplome, na adresu Ministarstva (Nemanjina 22-26). Nakon obrade, stiže rešenje sa pozivom za polaganje.

5. Da li mogu da radim kao lice za BZR bez fakulteta tehničke struke?
Prema važećim propisima - da, pod uslovom da položite stručni ispit. Međutim, nakon usvajanja novog zakona, ovo će se verovatno promeniti za nova lica, dok će postojeća imati vremena da ispune uslove kroz iskustvo i dodatno obrazovanje.

Zaključak: Priprema, strpljenje i kontinuirano učenje

Polaganje stručnog ispita za lice za BZR je izazovan, ali savladiv poduhvat koji zahteva organizaciju, upornost i dubinsko razumevanje materije. Iskustva prethodnih kandidata su neprocenjiv resurs koji otkriva na šta tačno obratiti pažnju. Iako se nadolazeće zakonske promene čine da donose neizvesnost, one su, u suštini, pokušaj da se ova ključna profesija unapredi, standardizuje i približi evropskim praksama. Bez obzira na to da li ste student, iskusan radnik koji želi da promeni karijeru ili već aktivan stručnjak, put do licence zahteva ozbiljnu pripremu. Međutim, uloženi trud se isplati, jer se radi o poslu od ogromnog društvenog značaja čiji je cilj očuvanje ljudskog zdravlja i života na radnom mestu - što je, u krajnjoj liniji, vrednost koja nema cenu.

Stoga, krenite u pripremu odlučno, koristite dostupne resurse, razmenjujte iskustva sa kolegama i budite spremni da, kao budući nosioci bezbednosti i zdravlja na radu, budete stub promena na bolje u radnoj sredini.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.